+ELUCIDARIUM+

Fallen angels at my feet
whispered voices at my ear
death before my eyes
lying next to me i fear
she beckons me shall i give in
upon my end shall i begin
forsaking all i've fallen for i rise to meet the end

EVANESCENCE(... whisper ...)

Kad bi ovi zidovi mogli govoriti, znao bi da je moje tijelo mrtvo, moj um je mrtav...zato sam preplasena...ne mogu se kontrolirati, ljutnja me cini sljepom..ostavljena sam ovdje-sama...da nekog mrzim...kad bi ovi zidovi mogli govoriti...znao bi za moje strahove, za sve one noci kad sam vikala za pomoc...za sve moje pale suze...znao si za demone koji su me lovili nocu, mogao si mi pomoci zadrzati moju vatru...kad bi zidovi mogli govoriti rekli bi: "U redu je, Bog je poslao svog andela da me gleda nocu.." obeshrabrili su me, rekli mi da sam sama....on me gleda odozgo i zasipa svojom ljubavlju...pogledaj zvijezde kako jako svjetle...čaroban mjesec poljubio je nebo...cujem ptice kako slatko pjevaju zori...mirišem rascvjetani cvijet...i jedno mjesto tako duboko...zatvorena sam...tamo ne mogu vidjeti..u mitovima mizerije...sama sam....patim, tako jako patim...ignorirana sam, samo bacena sa strane...usamljena sam, nema ni jednog mjesta, nitko ne vidi moju bol..placem, nadam se da je kraj...sama sam, to nitko ne zna...gubim sve sto vidim..nista ne ostaje..polako odlazi dalje, i ja stojim sama...hoce li se vratiti da popuni moju potrganu dusu?il ce me ostaviti stajati bez daha?sve sto mogu uciniti je cekati....kad bi samo bilo tako lako, prolaziti kroz zivot mirišući ruže...nasa zaljenja su prtljaga,dat cemo im da nas polako odvucu dolje...pobjede su zrake svjetla, koje nas prate cestom prije nego li mrak odluci...nije los nacin biti sama...ocisti moju glavu i fokusira me na moj put..moram biti pripremljena da hodam sama u mraku..

Mi smo anđeli zatvoreni u tami, ne možemo pobjeći od lanaca pakla. Anđeli bez krila koji se bore za svoj opstanak. Ne pitaj me kako sam, pogledaj mi u oči i vidjet ćes sve. Ponekad osjećam miris truleži oko sebe, miris leševa zaleđenih u prošlosti. Kad se pogledam u ogledalo sve što vidim je tama, moja tama koja me prekrila. Pokušavam dosegnuti izgubljene sekunde, minute, satove. Čujem vrisak odumrlog tijela, vapaje koji mole za pomoć. Preslaba sam da se borim sama. Kamo su nestale sve one pjesme, sva ona sreća...kao da je netko uzeo ključ, zaključao ih u prastaru škrinju i bacio ga na dno oceana. Zar se sunce ne moze probiti kroz tamu?treba mi samo jedna zlaćana zraka da napokon vidim svoj put. Put života. Sve je izgubilo svoj smisao, sve je poput slagalice čije dijelove moram uokolo tražiti, u nadi da ću ih svaki tren pronaći. Osjećam se izgubljeno, kao da mi nešto nedostaje. Nedostaje mi nada, a nada je KURVA. Mislim da ću prijeći preko litice, i ostati izgubljena i zatočena u njoj, zauvijek. Tražit ću ključ koji mi otvara vrata mojih snova, nadanja, želja. Znam da je još uvijek sakriven duboko u meni, u kutku tamnog srca, u nadanju da će se probiti kroz željezna vrata, svakog trenutka.